Poljoprivreda

Za razvoj poljoprivrede u ŠKŽ potrebno je:

  • Izvršiti okrupnjavanje (komasaciju) zemljišta ili udruživanje OPG-ova u Zadruge ili Klastere zbog okrupnjavanja čestica
  • Popisati sve čestice i vlasništva istih koje bi mogle biti u funkciji poljoprivrede i staviti ih u pogon u dogovoru sa vlasnicima koji se ne žele baviti poljoprivrede i ugovornim dogovorom uzeti ih pod rentu (neobrađene maslinike plaćati u dijelu dobivenog ulja)
  • Ispitati mogućnost kopanja bunara ili vršiti navodnjavanje iz rijeka i jezera ili izgradnju sustava navodnjavanja tamo gdje je to moguće
  • Poticati mlade uvođenjem novih tehnologija u poljoprivredi (informatizacija farmi)
  • Potaknuti zelenu i plavu poljoprivredu
  • Potaknuti marikulturu u Šibenskom akvatoriju izgradnjom purifikatora i centara za preradu i pakiranje
  • Potaknuti uzgoj koza, ovaca sa proizvodnjom sira (uvesti pasmine koje će oplemeniti domaće pasmine i povećati prinose po jedinki tako da sa manjim stadom dobijemo i utroškom hrane dobijemo veće i kvalitetnije rezultate)
  • Uzgoj domaćih vrsta svinja za proizvodnju domaćih pršuta i ostalih suhomesnatih delicija i raditi na autohtonosti i prepoznatljivosti – primjer Iberijske svinje iz Španjolske i proizvodnje cijenjenog i skupog pršuta
  • Uzgoj domaće peradi i proizvodnje domaćih organskih jaja u tzv. otvorenom uzgoju
  • Poticati čišćenje i stavljanje u funkciju starih maslinika i sadnju smokava, badema, voća i povrća kao i kultura koje će biti tražene na tržištu praćenjem burza
  • Uz sam proces uzgoja životinja i biljaka potrebno je pratiti cijelu priču sa prehrambeno prerađivačkim sektorom (mini uljare, mini destilacije, mini sirane itd.)
  • Raditi na brendiranju maslinarstva, ovčarstva i pčelarstva te proizvodnji monoflornog meda kadulje i ostalih medonosnih mediteranskih kultura kao i proizvodnje propolisa i apitoksina (1 kg po cijeni od 30 000 do 70 000 Eura u ovisnosti o kvaliteti) koji donose dobit a traženi su na tržištu
  • Raditi na energetskoj neovisnosti baziranoj na preradi komine masline i preradi organskog otpada u tzv. kogeneracijskim postrojenjima preko kojih dobivamo električnu i toplinsku energiju ,a jednostavniji oblik je i dobivanje briketa i kompostiranje iz komine masline za grijanje obiteljskih kuća gdje se opet otvara mogućnost turizma preko cijele godine
  • Raditi na specifičnostima svake regije i destinacije unutar ŠKŽ kako u smislu prirodnih ljepota, tako i po uzgoju kultura specifičnih za određenu destinaciju (razvoj agro i gastro turizma sa otvaranjem primjerice vinskih i maslinarskih cesta i sl.)
  • Uzgoj industrijske konoplje i iskorištavanje iste u ishrani ljudi i životinja (ekstrakcija ulja iz sjemenki, proizvodnja hrane sa visokim postotkom proteina i to čak od 30%, te spravljanje ljekovitih pripravaka)
  • Izgradnja koncepta „pametnih sela“ i njihovo povezivanje sa gradovima
  • Formirati kratke puteve dostave proizvoda nastalih na OPG-ovima da bi se smanjila cijena organski proizvedene hrane i oživile mini farme i OPG-ovi dolaskom turista i kupaca direktno na farme koji bi sami brali svoje proizvode i tako anulirali plaćanje berača
  • Raditi na regenerativnoj poljoprivredi i permakulturnom pristupu tlu jer nam to dozvoljava mirovanje tala više od 20 godina bez upotrebe pesticida, herbicida i umjetnih gnojiva
  • Raditi na „imageu“ zelene regije koja se nalazi između dva NP-a (Krka i Kornati i zaštićeno područje kao i dijelom PP Vransko jezero) i sve podrediti stvaranju koncepta kružne ekonomije 
  • Omogućiti plasman autohtonih proizvoda, kako na sajmovima inozemnim i tuzemnim, tako i preko trgovina-suvenirnica koje se nalaze unutar prostora NP Krka i NP Kornati, a s obzirom na fluktuaciju velikog broja turista i blizine NP Plitvice bilo bi dobro sve proizvode iz ŠKŽ plasirati preko krovnog tijela Parkova Hrvatske

 

Mapa područja SKŽ

Ukupna površina ŠKŽ iznosi 5670 km2 a od toga spada 2994 km2 na kopno i 2676 km2 na more i otoke što je u konačnici 5,3% ukupne površine RH, a od toga na poljoprivredno zemljište otpada 60,3% što će ako pretvorimo u ha iznositi 19.976,42 ha, od čega obradive površine iznose 26,5%. Sveukupno samo 2% BDP Županije odnosi se na poljoprivredu.

Prema popisu na području Županije 2016. godine bilo je registrirano 5538 poljoprivrednih gospodarstava i godišnje se smanjuje otprilike 4901 što je ujedno pokazatelj za 2017. godinu.

Ključni problemi za slabo razvijenu poljoprivredu su mali posjedi tj. parcele, ne odrađen proces komasacije istih, obrazovanost poljoprivrednika i starosna dob kao i vrlo izražen odlazak mladih iz ruralnih područja.

S obzirom da Dalmatinska zagora iz godine u godinu bilježi jako veliki odlazak stanovnika kako u urbane sredine, tako i izvan Hrvatske, a ujedno i sve prisutniju ekonomsku „zaostalost“ te nemogućnost pronalaženja formule koja bi podigla cijelo područje (kako se radi u Istri godinama) to područje iz godine u godinu postaje pustoš bez stanovnika i plodne zemlje koja se ne obrađuje decenijama.

Također mjerodavne institucije ŠKŽ ne daju odgovore na postavljena pitanja i stanje na terenu a sve opravdaju da su za sve krivi zahtjevi koje navodno diktira otvoreno tržište, a ne kontinuirani uvoz hrane i potenciranje turističke djelatnosti kao jedine profitabilne grane. No, u završnici kada se podvuče crta na kraju turističke sezone zarade i nisu u potpunosti definirane jer se ipak veliki dio rashoda odnosi na nabavku hrane iz uvoza, a ne iz domaće poljoprivredne proizvodnje kao jedine logične logistike turizmu te samim tim dodatnom zapošljavanju stanovništva.

Poljoprivreda je svakako strateška djelatnost ili bi trebala biti koja svojim gospodarskom, socijalnom i socijalnom ulogom pridonosi održivom razvoju RH i ŠKŽ. Pad zaposlenih u poljoprivredi počinje još u drugoj polovici 18. stoljeća zbog razvoja industrijske revolucije i otvarala su se po gradovima radna mjesta pa su se ruralna područja napuštala (industrijalizacija se nastavlja u Jugoslaviji), a nakon domovinskog rata dodatno se pogoršava situacija jer su sela bukvalno opustošena.

Tablica: Površina poljoprivrednog zemljišta (ha) prema vrstama po bivšim jedinicama lokalne samouprave

Poljoprivredne površine u ŠKŽ

 

Jedini način da se pokrenu stvari vezane za poljoprivredu je da se primjeni sinergistički pristup tradicije, novih znanja i modernih tehnologija kao i da se baš zbog uvođenja inih privuku mladi i školovani ljudi u ruralna područja.

Upravo zbog toga koncept pametnih sela je izvrsna prilika da Hrvatska, a samim tim i ŠKŽ promjeni percepciju u provedbi poljoprivredne politike pomoću tehnologije, društvenih inovacija, proizvodnje energije, točnije energetskoj neovisnosti, recikliranju otpada i mobilnosti te nadasve povezanosti sa pametnim gradovima na svim razinama.

S drugačijim pristupom i uvođenjem inovativnih mjera kao i suvremenih tehnologija trebamo život na selu učiniti održivim kako za stariju tako i za mladu populaciju i nadasve raditi na sinergiji gradova i sela.

Svakako je cilj da se kvaliteta života u ruralnim sredinama približi načinu života u gradovima kako bi se stanovništvo pravilnije i pravednije preraspodijelilo i prenapučeni gradovi rasteretili, a raseljena sela naselila.

Nadalje, sam koncept pametnih sela podrazumijeva da ista preuzmu inicijativu koju nudi način života u 21. stoljeću u kontekstu tehnološkog napretka, načina proizvodnje autohtone zdrave hrane, recikliranja otpada, permakulture, kompostiranja , stvaranja energije iz obnovljivih izvora, održivi razvoj i kružna ekonomija.

 

KONCEPT PAMETNIH SELA:

Pametna sela su relativno novi koncept u okviru kreiranja politike EU. Sam pojam pametnih sela odnosi se prvenstveno na ruralna područja i mikro zajednice koje egzistiraju unutar njih i nadasve mogućnosti razvijanja istih pomoću modernih tehnologija.

U Pametnim selima se za razliku od tradicionalnih načina davanja usluga iste se unapređuju digitalnim, telekomunikacionim tehnologijama, inovacijama i boljom upotrebom znanja, u korist građana i poslovnih subjekata koji djeluju unutar njih.

Digitalne tehnologije i inovacije mogu podržati kvalitetu života, veći životni standard, javne usluge za građane, bolje iskorištavanje resursa, manji utjecaj na životnu sredinu i nove mogućnosti za ruralne lance vrijednosti u smislu proizvoda i poboljšanih procesa dobivanja istih.

Koncept „Pametno selo“ ne predlaže rješenje jedne veličine unutar jednog okvira na principu copy-paste rješenja. Taj koncept je teritorijalno osjetljiv, zasnovan na potrebama i potencijalima odgovarajuće teritorije poštujući specifičnosti svake sredine podržanom novim ili postojećim teritorijalnim strategijama.

Da bi se cijeli koncept održao a prvenstveno pokrenuo potrebno je kvalitetno osmišljavanje, organiziranje i upravljanje te uključivanje stanovnika kao i njihovo e-opismenjavanje pristup, davanje inovativnih rješenja za probleme poštivajući sve elemente ekološkog pristupa, koristiti principe cirkularne ekonomije, zajednička promocija lokalnih proizvoda izravno i preko web shopova, zatim primjenjivati pametne agro-prehrambene mjere i turizam (agro, eko, kulturni) .

Prije samog procesa „markiranja“ područja koje bi potencijalno bilo prihvatljivo za izradu pilota i samog projekta pametnih sela treba postaviti nekoliko fundamentalnih pitanja kao što su:

  1. Hoće li mlade obitelji prihvatiti takav način promišljanja i preseliti se u ruralna područja?
  2. Kako im omogućiti povoljnije uvjete kako bi se odlučili na takve poteze (stanovanje, radna mjesta itd.)?
  3. Hoće li predloženi model biti samoodrživ u kontekstu infrastrukture (trgovina, transport, energetika, zdravstvena zaštita itd.)
  4. Kako postojeću populaciju tj. starosjedioce naučiti novom načinu razmišljanja i načina života?
  5. Kako mlade obitelji asimilirati sa domicilima i „usaditi“ im nove vrijednosti i nove poglede na život tj. suživot?

Kako stvari stoje, ovo nije samo projekt vezan za razvoj ruralnog područja i poljoprivrede, ovo je svakako i jedan projekt sa sociološkim predznakom koji, između ostalog, ima za zadatak mijenjati i pogled na život i ulazi u samu srž tradicije i tradicijskog načina života i dijelom ga modernizira tj. mijenja.

Projekt „digitalna sela“ pokrenut je u Njemačkoj Rihenald Palatinate i IESE u ljeto 2015. godine i pilot je trajao do 2019. godine, budžet projekta je 4,5 milijuna eura, a sve se svodilo na poboljšanje kvalitete života u svojoj oblasti koristeći digitalne usluge. Za najbolji projekt izabrana su udruženja zajednica Gelheim, Eisenberg i Betzdorf Gebhardshain.

Projekt StuDi se nadograđuje a fokusiran je na monitoring zdravlja građana, lokalnu online tržnicu, lokalni portal za vijesti koji informira lokalno stanovništvo o lokalnim događanjima.

Na primjeru ŠKŽ, pametna sela bi podrazumijevala nadogradnju na tradicionalne poljoprivredne prakse određenim tehnološkim rješenjima. Tu se svakako podrazumijevaju termini kao što su kružna ekonomija, recikliranje otpada, energetika i dobivanja električne i toplinske energije iz biootpada i svakako informatička nadogradnja sustava za što kraće i učinkovitije izvršavanje zadanih parametara gdje bi krajnji rezultat bio zapošljavanje, manja potreba za teškim fizičkim radom, korištenje besplatne energije i dobivanje dodatne vrijednosti kao što je primjerice prodaja komposta i el. energije, kao i dobivanje toplinske energije za zagrijavanje plastenika i staklenika i slično.

Ako bismo realizirali gore priloženo, svakako bismo znatno pridonijeli boljem i kvalitetnijem životu na selu tj. ruralnim područjima, a u određenim segmentima nadmašili bismo život u urbanim sredinama time što su boravak na svježem zraku, rad u prirodi, ekološka hrana i slično najveći benefiti za ljudsko zdravlje i život općenito.

Sela koja su strukturno potpuno zapuštena, a nažalost ima ih u vrlo visokom postotku ipak imaju vrlo visoki stupanj iskoristivosti kako bi se stvorila dodatna vrijednost.

Cijeli koncept je definiran na tzv. zatvaranju kruga gdje bi se krenulo od proizvodnje zdrave hrane do povezivanja obnovljivih izvora energije korištenjem vlastitog biootpada kao vlastite izvore goriva i korištenja toplinske energije za grijanje stambenih objekata, gospodarskih objekata, plastenika i staklenika, a toplina bi se mogla primjenjivati i na sušare te konverzijom i u samim hladnjačama što bi u završnici imalo reperkusije na extra dobit, kako priliko proizvodnje i uštedi energije, tako i u konkurentnosti na tržištu zbog mogućnosti formiranja manje cijene proizvoda.

Slijedeća prednost zapuštenih sela i okolnih zemljišta je ta što bi takva vrsta zemlje, koja je desetljećima izvan eksploatacije i nije tretirana kemijskim i drugim preparatima, bila idealan poligon da se okrenemo ekološkoj poljoprivredi i da se što je moguće više distanciramo od konvencionalnog načina poljoprivrede kao najdominantnijom praksom.

Značaj upotrebe tehnologije u ruralnim zajednicama

Moderno vrijeme donijelo je puno pogodnosti i nove informatičke tehnologije koje mogu osigurati dostupnost bazama podataka koje bi bile pokretač napretka u poljoprivrednoj proizvodnji, kao primjerice, preventivno djelovanje i smanjenje rizika pri uzgoju pojedinih kultura, gdje nabaviti kvalitetno sjeme, stanje burza i cijena proizvoda kao i potražnja roba i naručivanje iste putem online narudžbi.

Poželjno je i moguće razvijati sustave detekcije koji su dostupne preko meteoroloških i agrometeoroloških senzora, koji su u mogućnosti u realnom vremenu detektirati dolazak vremenskih nepogoda (kao što su jaki vjetrovi, tuča, najezda nametnika, poplava…) i time prevenirati nastajanje šteta na usjevima.

Platforme kao što su hrvatska Hipersfera dovodi korisnike na tu razinu gdje se mogu pratiti parametri koji su dosad bili nezamislivi u poljoprivrednoj proizvodnji.  Znanja i dostupnost informacijama, svakako će povećati prinose i smanjiti troškove zaštite, gubitke u proizvodnji kao što su i smanjenje potrošnje vode za navodnjavanje i slično.

Na primjeru ŠKŽ, pametna sela bi podrazumijevala nadogradnju na tradicionalne poljoprivredne prakse određenim tehnološkim rješenjima. Tu se svakako podrazumijevaju termini kao što su kružna ekonomija, recikliranje otpada, energetika i dobivanja električne i toplinske energije iz biootpada i svakako informatička nadogradnja sustava za što kraće i učinkovitije izvršavanje zadanih parametara gdje bi krajnji rezultat bio zapošljavanje, manja potreba za teškim fizičkim radom, korištenje besplatne energije i dobivanje dodatne vrijednosti kao što je primjerice prodaja komposta i el. energije, kao i dobivanje toplinske energije za zagrijavanje plastenika i staklenika i slično.

Ako bismo realizirali gore priloženo, svakako bismo znatno pridonijeli boljem i kvalitetnijem životu na selu tj. ruralnim područjima, a u određenim segmentima nadmašili bismo život u urbanim sredinama time što su boravak na svježem zraku, rad u prirodi, ekološka hrana i slično najveći benefiti za ljudsko zdravlje i život općenito.

Sela koja su strukturno potpuno zapuštena, a nažalost ima ih u vrlo visokom postotku ipak imaju vrlo visoki stupanj iskoristivosti kako bi se stvorila dodatna vrijednost.

Cijeli koncept je definiran na tzv. zatvaranju kruga gdje bi se krenulo od proizvodnje zdrave hrane do povezivanja obnovljivih izvora energije korištenjem vlastitog biootpada kao vlastite izvore goriva i korištenja toplinske energije za grijanje stambenih objekata, gospodarskih objekata, plastenika i staklenika, a toplina bi se mogla primjenjivati i na sušare te konverzijom i u samim hladnjačama što bi u završnici imalo reperkusije na extra dobit, kako priliko proizvodnje i uštedi energije, tako i u konkurentnosti na tržištu zbog mogućnosti formiranja manje cijene proizvoda.

Slijedeća prednost zapuštenih sela i okolnih zemljišta je ta što bi takva vrsta zemlje, koja je desetljećima izvan eksploatacije i nije tretirana kemijskim i drugim preparatima, bila idealan poligon da se okrenemo ekološkoj poljoprivredi i da se što je moguće više distanciramo od konvencionalnog načina poljoprivrede kao najdominantnijom praksom.

Značaj upotrebe tehnologije u ruralnim zajednicama

Moderno vrijeme donijelo je puno pogodnosti i nove informatičke tehnologije koje mogu osigurati dostupnost bazama podataka koje bi bile pokretač napretka u poljoprivrednoj proizvodnji, kao primjerice, preventivno djelovanje i smanjenje rizika pri uzgoju pojedinih kultura, gdje nabaviti kvalitetno sjeme, stanje burza i cijena proizvoda kao i potražnja roba i naručivanje iste putem online narudžbi.

Poželjno je i moguće razvijati sustave detekcije koji su dostupne preko meteoroloških i agrometeoroloških senzora, koji su u mogućnosti u realnom vremenu detektirati dolazak vremenskih nepogoda (kao što su jaki vjetrovi, tuča, najezda nametnika, poplava…) i time prevenirati nastajanje šteta na usjevima.

Platforme kao što su hrvatska Hipersfera dovodi korisnike na tu razinu gdje se mogu pratiti parametri koji su dosad bili nezamislivi u poljoprivrednoj proizvodnji.  Znanja i dostupnost informacijama, svakako će povećati prinose i smanjiti troškove zaštite, gubitke u proizvodnji kao što su i smanjenje potrošnje vode za navodnjavanje i slično.

Na primjeru ŠKŽ, pametna sela bi podrazumijevala nadogradnju na tradicionalne poljoprivredne prakse određenim tehnološkim rješenjima. Tu se svakako podrazumijevaju termini kao što su kružna ekonomija, recikliranje otpada, energetika i dobivanja električne i toplinske energije iz biootpada i svakako informatička nadogradnja sustava za što kraće i učinkovitije izvršavanje zadanih parametara gdje bi krajnji rezultat bio zapošljavanje, manja potreba za teškim fizičkim radom, korištenje besplatne energije i dobivanje dodatne vrijednosti kao što je primjerice prodaja komposta i el. energije, kao i dobivanje toplinske energije za zagrijavanje plastenika i staklenika i slično.

Ako bismo realizirali gore priloženo, svakako bismo znatno pridonijeli boljem i kvalitetnijem životu na selu tj. ruralnim područjima, a u određenim segmentima nadmašili bismo život u urbanim sredinama time što su boravak na svježem zraku, rad u prirodi, ekološka hrana i slično najveći benefiti za ljudsko zdravlje i život općenito.

Sela koja su strukturno potpuno zapuštena, a nažalost ima ih u vrlo visokom postotku ipak imaju vrlo visoki stupanj iskoristivosti kako bi se stvorila dodatna vrijednost.

Cijeli koncept je definiran na tzv. zatvaranju kruga gdje bi se krenulo od proizvodnje zdrave hrane do povezivanja obnovljivih izvora energije korištenjem vlastitog biootpada kao vlastite izvore goriva i korištenja toplinske energije za grijanje stambenih objekata, gospodarskih objekata, plastenika i staklenika, a toplina bi se mogla primjenjivati i na sušare te konverzijom i u samim hladnjačama što bi u završnici imalo reperkusije na extra dobit, kako priliko proizvodnje i uštedi energije, tako i u konkurentnosti na tržištu zbog mogućnosti formiranja manje cijene proizvoda.

Slijedeća prednost zapuštenih sela i okolnih zemljišta je ta što bi takva vrsta zemlje, koja je desetljećima izvan eksploatacije i nije tretirana kemijskim i drugim preparatima, bila idealan poligon da se okrenemo ekološkoj poljoprivredi i da se što je moguće više distanciramo od konvencionalnog načina poljoprivrede kao najdominantnijom praksom.

Značaj upotrebe tehnologije u ruralnim zajednicama

Moderno vrijeme donijelo je puno pogodnosti i nove informatičke tehnologije koje mogu osigurati dostupnost bazama podataka koje bi bile pokretač napretka u poljoprivrednoj proizvodnji, kao primjerice, preventivno djelovanje i smanjenje rizika pri uzgoju pojedinih kultura, gdje nabaviti kvalitetno sjeme, stanje burza i cijena proizvoda kao i potražnja roba i naručivanje iste putem online narudžbi.

Poželjno je i moguće razvijati sustave detekcije koji su dostupne preko meteoroloških i agrometeoroloških senzora, koji su u mogućnosti u realnom vremenu detektirati dolazak vremenskih nepogoda (kao što su jaki vjetrovi, tuča, najezda nametnika, poplava…) i time prevenirati nastajanje šteta na usjevima.

Platforme kao što su hrvatska Hipersfera dovodi korisnike na tu razinu gdje se mogu pratiti parametri koji su dosad bili nezamislivi u poljoprivrednoj proizvodnji.  Znanja i dostupnost informacijama, svakako će povećati prinose i smanjiti troškove zaštite, gubitke u proizvodnji kao što su i smanjenje potrošnje vode za navodnjavanje i slično.

Na primjeru ŠKŽ, pametna sela bi podrazumijevala nadogradnju na tradicionalne poljoprivredne prakse određenim tehnološkim rješenjima. Tu se svakako podrazumijevaju termini kao što su kružna ekonomija, recikliranje otpada, energetika i dobivanja električne i toplinske energije iz biootpada i svakako informatička nadogradnja sustava za što kraće i učinkovitije izvršavanje zadanih parametara gdje bi krajnji rezultat bio zapošljavanje, manja potreba za teškim fizičkim radom, korištenje besplatne energije i dobivanje dodatne vrijednosti kao što je primjerice prodaja komposta i el. energije, kao i dobivanje toplinske energije za zagrijavanje plastenika i staklenika i slično.

Ako bismo realizirali gore priloženo, svakako bismo znatno pridonijeli boljem i kvalitetnijem životu na selu tj. ruralnim područjima, a u određenim segmentima nadmašili bismo život u urbanim sredinama time što su boravak na svježem zraku, rad u prirodi, ekološka hrana i slično najveći benefiti za ljudsko zdravlje i život općenito.

Sela koja su strukturno potpuno zapuštena, a nažalost ima ih u vrlo visokom postotku ipak imaju vrlo visoki stupanj iskoristivosti kako bi se stvorila dodatna vrijednost.

Cijeli koncept je definiran na tzv. zatvaranju kruga gdje bi se krenulo od proizvodnje zdrave hrane do povezivanja obnovljivih izvora energije korištenjem vlastitog biootpada kao vlastite izvore goriva i korištenja toplinske energije za grijanje stambenih objekata, gospodarskih objekata, plastenika i staklenika, a toplina bi se mogla primjenjivati i na sušare te konverzijom i u samim hladnjačama što bi u završnici imalo reperkusije na extra dobit, kako priliko proizvodnje i uštedi energije, tako i u konkurentnosti na tržištu zbog mogućnosti formiranja manje cijene proizvoda.

Slijedeća prednost zapuštenih sela i okolnih zemljišta je ta što bi takva vrsta zemlje, koja je desetljećima izvan eksploatacije i nije tretirana kemijskim i drugim preparatima, bila idealan poligon da se okrenemo ekološkoj poljoprivredi i da se što je moguće više distanciramo od konvencionalnog načina poljoprivrede kao najdominantnijom praksom.

Značaj upotrebe tehnologije u ruralnim zajednicama

Moderno vrijeme donijelo je puno pogodnosti i nove informatičke tehnologije koje mogu osigurati dostupnost bazama podataka koje bi bile pokretač napretka u poljoprivrednoj proizvodnji, kao primjerice, preventivno djelovanje i smanjenje rizika pri uzgoju pojedinih kultura, gdje nabaviti kvalitetno sjeme, stanje burza i cijena proizvoda kao i potražnja roba i naručivanje iste putem online narudžbi.

Poželjno je i moguće razvijati sustave detekcije koji su dostupne preko meteoroloških i agrometeoroloških senzora, koji su u mogućnosti u realnom vremenu detektirati dolazak vremenskih nepogoda (kao što su jaki vjetrovi, tuča, najezda nametnika, poplava…) i time prevenirati nastajanje šteta na usjevima.

Platforme kao što su hrvatska Hipersfera dovodi korisnike na tu razinu gdje se mogu pratiti parametri koji su dosad bili nezamislivi u poljoprivrednoj proizvodnji.  Znanja i dostupnost informacijama, svakako će povećati prinose i smanjiti troškove zaštite, gubitke u proizvodnji kao što su i smanjenje potrošnje vode za navodnjavanje i slično.

Na primjeru ŠKŽ, pametna sela bi podrazumijevala nadogradnju na tradicionalne poljoprivredne prakse određenim tehnološkim rješenjima. Tu se svakako podrazumijevaju termini kao što su kružna ekonomija, recikliranje otpada, energetika i dobivanja električne i toplinske energije iz biootpada i svakako informatička nadogradnja sustava za što kraće i učinkovitije izvršavanje zadanih parametara gdje bi krajnji rezultat bio zapošljavanje, manja potreba za teškim fizičkim radom, korištenje besplatne energije i dobivanje dodatne vrijednosti kao što je primjerice prodaja komposta i el. energije, kao i dobivanje toplinske energije za zagrijavanje plastenika i staklenika i slično.

Ako bismo realizirali gore priloženo, svakako bismo znatno pridonijeli boljem i kvalitetnijem životu na selu tj. ruralnim područjima, a u određenim segmentima nadmašili bismo život u urbanim sredinama time što su boravak na svježem zraku, rad u prirodi, ekološka hrana i slično najveći benefiti za ljudsko zdravlje i život općenito.

Sela koja su strukturno potpuno zapuštena, a nažalost ima ih u vrlo visokom postotku ipak imaju vrlo visoki stupanj iskoristivosti kako bi se stvorila dodatna vrijednost.

Cijeli koncept je definiran na tzv. zatvaranju kruga gdje bi se krenulo od proizvodnje zdrave hrane do povezivanja obnovljivih izvora energije korištenjem vlastitog biootpada kao vlastite izvore goriva i korištenja toplinske energije za grijanje stambenih objekata, gospodarskih objekata, plastenika i staklenika, a toplina bi se mogla primjenjivati i na sušare te konverzijom i u samim hladnjačama što bi u završnici imalo reperkusije na extra dobit, kako priliko proizvodnje i uštedi energije, tako i u konkurentnosti na tržištu zbog mogućnosti formiranja manje cijene proizvoda.

Slijedeća prednost zapuštenih sela i okolnih zemljišta je ta što bi takva vrsta zemlje, koja je desetljećima izvan eksploatacije i nije tretirana kemijskim i drugim preparatima, bila idealan poligon da se okrenemo ekološkoj poljoprivredi i da se što je moguće više distanciramo od konvencionalnog načina poljoprivrede kao najdominantnijom praksom.

 

Značaj upotrebe tehnologije u ruralnim zajednicama

Moderno vrijeme donijelo je puno pogodnosti i nove informatičke tehnologije koje mogu osigurati dostupnost bazama podataka koje bi bile pokretač napretka u poljoprivrednoj proizvodnji, kao primjerice, preventivno djelovanje i smanjenje rizika pri uzgoju pojedinih kultura, gdje nabaviti kvalitetno sjeme, stanje burza i cijena proizvoda kao i potražnja roba i naručivanje iste putem online narudžbi.

Poželjno je i moguće razvijati sustave detekcije koji su dostupne preko meteoroloških i agrometeoroloških senzora, koji su u mogućnosti u realnom vremenu detektirati dolazak vremenskih nepogoda (kao što su jaki vjetrovi, tuča, najezda nametnika, poplava…) i time prevenirati nastajanje šteta na usjevima.

Platforme kao što su hrvatska Hipersfera dovodi korisnike na tu razinu gdje se mogu pratiti parametri koji su dosad bili nezamislivi u poljoprivrednoj proizvodnji.  Znanja i dostupnost informacijama, svakako će povećati prinose i smanjiti troškove zaštite, gubitke u proizvodnji kao što su i smanjenje potrošnje vode za navodnjavanje i slično.

Projekt Hipersfera - Hrvatska

 

 

Upotreba dronova u poljoprivrednoj proizvodnji

Upotreba dronova u stočarstvu

 

Također, upotreba dronova u poljoprivredi i stočarstvu primjenjiva je već određeno vrijeme i zauzima sve više prostora kao alat koji omogućava velike uštede prilikom planiranja proizvodnje, nadgledavanja ratarskih površina i stada, snimanje situacije na terenu iz zraka i „signaliziranja“ i davanja uputa strojevima kako trebaju raditi, prskanje kultura, skupljanju ovaca, traženju nestalih ovaca.

 

Kratki lanci opskrbe

Osnivanjem kratkih lanaca opskrbe, grupama koje bi bile u sistemu solidarne razmjene i poticanjem modela poljoprivrede utemeljene u lokalnoj zajednici (community supported agriculture), osigurava se otkup proizvedenih poljoprivrednih proizvoda, rizik proizvodnje disperzira se s proizvođača na cijelu lokalnu zajednicu i osiguravaju se konkurentnost i dostupnost kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda najširem spektru aktera u lokalnoj zajednici.

Dodatnim udruživanjem poljoprivrednika u zadruge i LAG-ove, omogućuje se lakši plasman viškova proizvedene robe na tržište te se osigurava proizvodnja po određenim standardima kvalitete baš kao i veća prepoznatljivost proizvođača. Kako bi ove ideje postale stvarnost ipak je potreban i interes zajednice. Potrebno je učiniti sela poželjnima i ljudima koji posjeduje potrebna informatička znanja.

Tako se ujedno i diverzificira lepeza radnih mjesta i omogućava se zapošljavanje na selu. Kadrovski „regenerirano” selo onda postaje još poželjnije za život, te je društveno ekonomski ciklus pokrenut, a na njega se onda može nadograditi i kulturne, sportske i ostale djelatnosti.

Značaj kratkih lanaca opskrbe

Unazad nekoliko godina unutar EU, potražnja za domaćim proizvodima doživljava uspon. Kupci percipiraju „lokalne“ proizvode provjerene kvalitete i podrijetla, uzgojene na „zdrav“ način i sve se više radi na tome da se lanci opskrbe od proizvođača do krajnjeg kupca skrate na najveću moguću mjeru, a pretendira se da i sami kupci imaju mogućnost sami ubrati što žele na samoj farmi. Naime, kratki lanci distribucije maksimalno skraćuju tzv. posredništvo i čine to da je proizvod u što kraćem vremenu isporučen od vremena branja do krajnjeg kupca.

U cijelom tom ciklusu poželjno je da dođe do udruživanja više proizvođača koji bi bili konkurentniji na tržištu i da bi mogli plasirati veće količine robe kao i organizirati proizvodnju više različitih kultura koje bi mogle biti ponuđene i javnom sektoru kao što su vrtići, škole, studentski centri, bolnice, restorani…

Ostvarivši kontinuitet plasmana robe to otvara nove mogućnosti i kod zapošljavanja i planiranja proizvodnje.

Prednosti kratkih lanaca opskrbe:

  • brza distribucija svježe hrane visoke kvalitete
  • podizanje odnosa proizvođač / kupac na viši nivo gdje je izražena bolja društvena povezanost i povjerenje
  • stvaranje mogućnosti za ostvarivanje punog potencijala u turizmu regije
  • manja cijena proizvoda (ako kupac dođe osobno na farmu i sam bere proizvod, nema marže za radnu snagu i transport proizvoda)
  • promicanje kulture i tradicije kraja kroz proizvodnju hrane i kulinarstvo
  • sinergija između ruralnih i urbanih regija
  • povećavanje zapošljavanja i poticaj mladima za ostanak na selima
  • poboljšanje agro-biološke raznolikosti ekološkim uzgojem kultura (permakultura i izbjegavanje konvencionalne poljoprivrede i monokultura)
  • rast prihoda u regiji i suzbijanje „šverca“ i podizanja cijena
  • stvaranje novih radnih mjesta i razvoj lokalne zajednice
  • smanjenje ambalažnog otpada
  • strogo kontroliran broj posrednika

 

Primjeri dobre prakse iz susjedne nam Austrije gdje trećina ukupnog broja gospodarstava se bavi direktnom prodajom i uprihode više od polovice godišnjeg prihoda. U kratkim lancima najviše sudjeluju proizvođači jaja, voća i povrća, vina i proizvođači svinja. Jako je bitno udruživanje da bi tržište kontinuirano moglo dobivati dovoljne količine proizvoda tijekom cijele godine.

Treba naglasiti da što je lanac opskrbe kraći manji je i broj posrednika koji je potreban zbog isporuke do krajnjeg korisnika a time je manja i cijena samog proizvoda.

U slučaju Hrvatske ona može sam proizvesti dovoljne količine mandarina, jabuka, trešanja, meda, jaja, a nedostatna je u proizvodnji povrća te svinjskog i goveđeg mesa.

 

Inovativnost u pronalaženju kanala prodaje

Kao prvo, ne postoji univerzalna definicija lokalne hrane kao i kratkih lanaca opskrbe. Da bi se hrana mogla definirati kao lokalna moraju se uzeti u obzir niz parametara kao što su gustoća naseljenosti, području i udaljenost urbanih središta. Poanta je smanjiti što je moguće više broj posrednika od proizvođača hrane do konzumenta. Najidealnije bi bilo da proizvođač prodaje direktno potrošaču na način da se vrši isporuka na vrata od strane proizvođača ili da konzument dođe direktno na farmu i tu kupi proizvod.

 

Proizvodnja hrane

Proizvodnja hrane u cjelini je jedan od glavnih aspekata prehrambene sigurnosti i neovisnosti, a ako govorimo o organskoj hrani osim gore navedenog spada i zdravlje čovjeka. Sama raspoloživost hrane ovisi direktno o proizvodnji iste i to bi trebao biti strateški interes svake zemlje jer pokazatelj intenziteta i snage poljoprivrede počiva na količinama proizvedene robe kao što su tone ili vagoni žitarica, tone mesa ili grla stoke kao i litre mlijeka.

Prehrambena sigurnost na nivou države je kompleksna i na nju svakako utječu razni faktori kao što su ljudski resursi, tehnologija proizvodnje, razvojni i politički programi određene države, cijene na tržištu, trgovina i izgrađenost infrastrukture. Poanta ove studije je da se prikaže koliko je hrane potrebno da se zadovolje osnovne potrebe stanovnika u kontekstu organske (zdrave) proizvodnje i kako bi navedeni model utjecao na razvoj regije, podizanje životnog standarda i otvaranja mogućnosti da se poljoprivreda postavi kao logistika u razvoju turizma, a prvenstveno s naglaskom na seoski i agroturizam.

Ekonomska aktivnost neke zemlje čini bruto društveni proizvod (BDP) per capita i on je ključni indikator bogatstva zemlje i životnog standarda njenih stanovnika. Sam BDP nam ne govori i druge stvari koje su jako bitne kao npr. zaštita prirode i okoliša i ljudskog zdravlja  pri proizvodnji određenih proizvoda a također se zna da u mnogim zemljama EU subvencije za poljoprivredu iznose 30 % ostvarenog ukupnog BDP-a u poljoprivredi.

 

Regenerativna  poljoprivreda

„Riječ održivo je sada poput dinosaura“, rekla je u jednom intervjuu Aras Baskauskas, CEO brenda Christy Dawn. „Ne trebamo biti održivi, trebamo biti regenerativni!” Njezin apel je samo dio novog pokreta u agrosvijetu – regenerativne poljoprivrede.

„Kad smo prvi put saznali za moć zemlje da zatomi ugljik iz atmosfere, imali smo pravi “aha“ moment“, rekla je Helena Barbour, izvršna direktorica brenda Patagonia. „Bilo je strašno uzbudljivo pronaći princip koji ne samo da ublažava problem, ili smanjuje utjecaj problema, nego zapravo radi nešto dobro za Zemlju.“

Jednostavno rečeno, regenerativna poljoprivreda je revolucionarni način razmišljanja o poljoprivredi, jer nudi dugoročna rješenja i svakako pridonosi ublažavanju i u krajnjoj liniji zaustavljanju klimatskih problema i prehrambene krize. Popriličan broj stručnjaka iz područja agronomije se slaže da je regenerativna poljoprivreda slijedeći stadij održivosti, jer održavati trenutno stanje koje ne zadovoljava svakako nije rješenje. Primjeri se navode da je posljedica degradacije tla daje hranu koja je 40 % manje gustoće nego što je bila prije 50 godina.

Kako bismo shvatili što je to regenerativna poljoprivreda moramo krenuti od toga da je tlo živa tvar koja diše i koja iziskuje njegu kako bi dala zdrav urod i ugljik iz zraka. Generalno gledajući, suvremena poljoprivreda je uništila tlo, učinila ga jalovim i bolesnim koje nije u stanju izroditi hranu koja treba imati hranjiva kako joj i samo ime kaže.

Druga krajnost je što se je uzgoj voća i povrća sveo u rang modne  industrije, gdje je najbitnije kako proizvod izgleda i da nema „bora“ tj. da može na policama što duže proboraviti i da može „upecati“ na svoj izgled što više klijenata a za uzvrat nudi samo zadovoljenje forme bez imalo ljubavi.

Regenerativna poljoprivreda ima za cilj prvenstveno obnoviti zdravlje ekosustavu i poboljšanje našeg sustavu prehrane. Svakako se treba fokusirati na prirodne zakone i izbaciti „sintetiku“ kao što su sintetska gnojiva iz upotrebe, a forsirati kompost, rotirati usjeve i saditi polikulture na oranice. Za sam početak treba vratiti moć u ruke poljoprivredniku i preuzeti grupne napore za prelazak na regenerativni sustav od samog kreiranja politike do krajnjeg korisnika.

Treba omogućiti prirodi da radi za nas i mi za nju u sinergiji i simbiozi jer naša tla imaju sposobnost da spuste ugljik iz atmosfere i proizvedu hranu bogatu hranjivima što je i poanta cijele priče.

Svakako posao neće biti nimalo lak, jer se osim samog pristupa obradi tla ovdje radi i o promjeni životne filozofije i pogleda na život i prostor koji nas okružuje. Nadalje, treba se povezivati sa istomišljenicima i malim kompanijama i OPG-ovima koji razmišljaju na način da se u potpunosti izbace iz upotrebe glifosati, herbicidi i umjetna gnojiva koja doprinose gubitku bioraznolikosti i degradacije tla. Treba stvarati brendove koji će logično popuniti praznine na tržištu svjesnih potrošača koji ne da samo vode računa o svom vlastitom zdravlju nego i o planetu općenito, a to je populacija koja sazrijeva i raste iz godine u godinu i tržište paralelno s njom.

 

Cirkularna ekonomija u poljoprivrednoj proizvodnji

Od industrijske revolucije, privredna djelatnost se promatra kao proces koji podrazumijeva eksploataciju prirodnih resursa, njihovu preradu, finalizaciju, distribuciju upotrebu i nakon svega, odlaganje. Takav model je poznat kao „linearni model“ privrede, u kojem se cijeli proces svodi na 4 ključna elementa kao što su uzmi – napravi – koristi -odloži .

Kako je društvo napredovalo, a samim tim i proizvodnja rasla, gdje su se prirodni resursi povećano trošili, linearni model koji je propagirao da se proizvod nakon korištenja odloži, više nije odgovarao.

Novi model koji je podrazumijevao da se „zatvori krug“, tj. da nakon korištenja proizvod ide opet u preradu, točnije u proces recikliranja, naziva se cirkularna ili kružna ekonomija.

Cijeli princip kružne ekonomije zasniva se na takozvanom regenerativnom sustavu upotrebe proizvoda i oni mogu biti popravljeni, redizajnirani ili reciklirani i ono što je u njih bilo uloženo u vidu resursa kao što su energija, materijali iz prirode i sl. ovoga puta se ne moraju ponovno crpiti i nemaju negativni utjecaj na ekosustave.

Zbog gore navedenih razloga, korištenje resursa u poljoprivredi je značajno kroz primjenu cirkularne ekonomije i to iz više razloga. Ako analiziramo konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju ona svakako spada u grupu najvećih zagađivača na planeti, jer se u procesu proizvodnje primjenjuju  kemijska sredstva primjerice u povrtlarstvu i voćarstvu, pa sve do emisije metana u stočarskoj proizvodnji i samim tim predstavlja veliku opasnost na zagađenje voda, zemljišta i zraka.

Ne korištenjem NPK gnojiva dodatno smanjujemo emisiju plinova zbog čega dolazi prvenstveno zbog njegove proizvodnje. Dobar kvalitetu zemljišta ne samo da doprinosi boljim urodom, nego služi i kao zaštita od utjecaja ekstremnih vremenskih uvjeta jer zemljište koje sadrži visok nivo organskih materija efikasnije upija vodu i svakako je otpornije na sušu. Takvo zemljište nadasve zadržava više dušika i minerala, u njemu opstaje širi spektar organizama koji žive u zemlji i doprinosi zdravijem urodu.

Stočarstvo u kontekstu cirkularne ekonomije i organske poljoprivrede ima također veliki značaj i treba naglasiti da je ishrana stoke uvijek bila bazirana na prirodnoj travnatoj ispaši (ekstenzivno stočarstvo), prehrambenim usjevima ili ostatcima usjeva sa farmi kao i na ostatcima iz prehrambene industrije. Sam način držanja stoke na otvorenom uvelike pridonosi zdravlju iste, boljom plodnošću (utjecaj UV zračenja na jajnike kod ženskih životinja), kretanje smanjenju masnoću mesa, kad životinje nisu vezane pridonosi i manjem stresu pa samim tim i meso je kvalitetnije, a smanjuje se i upotreba antibiotika zbog manjeg obolijevanja.

Dok je u cirkularnoj poljoprivredi naglasak na zatvaranju ciklusa minerala i sirovina, prirodno inkluzivna poljoprivreda se fokusira na odgovornom korištenju prirode i prirodnih procesa. Kombinacija ova dva pristupa vodi ka snažnijem biodiverzitetu, koji zauzvrat donosi korist poslovanju. To rezultira manjim gubicima kada je u pitanju životna sredina i stvara bolje uvjete za specifične vrste povezane sa poljoprivrednim oblastima, uključujući ptice koje žive na pašnjacima i obradivim zemljištima.

Cirkularni princip u međusobno povezanim sektorima stočarstva, ratarstva i hortikulture neće biti ograničen na jedan OPG , već će se proširiti na mnoge OPG-ove  na regionalnom nivou. Na primer, uzgajivač stoke bi mogao surađivati sa ratarima u regiji (županija ili općina) tako što će napraviti sporazume o proizvodnji hrane za stoku i proizvodnji visoko kvalitetnog organskog gnojiva. Na taj način, uzgajivači mogu razvijati svoje vlastite planove i da efikasnije zatvore ciklus nutrijenata. Jedna regija može se razlikovati od drugih po proizvodnji tipičnih proizvoda i ukusa napravljenih u svom sektoru i time neće biti konkurenta jedna drugoj, a opet s druge strane regije će pridonijeti raznolikijoj ponudi kako turistima tako i potrošačima općenito.

Generalno gledajući, ako ostanemo i prakticiramo konvencionalni način poljoprivrede kao djelatnost po mnogim parametrima vrlo negativno utječemo na okoliš i to od samog zemljišta, kroz lanac ishrane, sve do čovjeka. Sam sustav takve proizvodnje je integriran po svim sektorskim proizvodnjama, pa je zbog povezanosti i promreženosti zemljišta dosta teško uočiti kritične točke i stoga je  bitno uspostaviti sistem i kontrolu korištenja svih inputa, a pogotovo principe cirkularne ekonomije.

Znamo da se u poljoprivrednoj proizvodnji koriste fosilna goriva kao energent i umjetna gnojiva  na visokom nivou koji su štetni i zbog toga treba uspostaviti nova rješenja i tehnologije koje će zamijeniti postojeće.

Proizvodnja energije od organskog otpada

Zbog porasta standarda i broja stanovništva, u posljednjih nekoliko desetljeća konstantno dolazi do nastajanja sve većih količina otpada, ali i potrebe za proizvodnjom energije općenito. Kako je odlaganje  neobrađenog otpada postala neprihvatljiva opcija za zbrinjavanje komunalnog otpada, potrebno je pronaći način da se isti materijalno ili energetski oporabi.

Pretvorba otpada u energiju (eng. Waste to energy) smatra se optimalnom metodom za rješavanje problema upravljanja otpadom na održiv način.

Energetskom oporabom otpada dolazi do smanjenja njegova volumena i količina te se istovremeno dobiva potrebna (električna i toplinska) energija. No, na taj način se ne rješava problem u potpunosti jer dolazi do stvaranja novih nus-proizvoda koje je potrebno zbrinuti na neki drugi način (npr. pepeo iz spaljivanja, ugljen iz pirolize ili rasplinjavanja, digestat iz anaerobne digestije, itd.) iako je to mali problem u odnosu na odlaganje otpada u samu prirodu.

Međutim, u samoj praksi je to dugotrajan proces koji zahtjeva prvenstveno promjenu pojedinca kao i društva u cjelini. Iz perspektive prosječnog promatrača odlaganje otpada u kante za otpad unutar kućanstava i odvoženje na deponij je završena priča i problem otpada bio bi riješen. No tu svakako priča ne završava jer se tek u toj fazi stvaraju problemi koji se iz godine u godinu povećavaju. Svakako trebamo imati na umu da postoji velika razlika između pojma smeće i otpad i da otpad svakako ima svoju vrijednost. Da ne bismo otišli u širinu u ovom izlaganju fokusirat ćemo  se isključivo na organski otpad nastao u kućanstvima , poljoprivredi i na životinjskim farmama koji se u završnici može iskoristiti za kompostiranje i stvaranje energije (električne i toplinske).

 

Tablica: Kretanje broja poljoprivrednih gospodarstava na području Šibensko-kninske županije u razdoblju 2010.-2016. godine

Copyright © 2024   /   www.marko-jelic.com   /   Sva prava pridržana.