DORJANA JURAGA (rođ.Budija), mag.oec., rođena 10.07.1966., Zadar
OBRAZOVANJE:
Osnovna škola i Srednja škola Šibenik
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer: Ekonomska kibernetika, mag.oec
STRANI JEZICI:
Engleski - u govoru i pismu
RADNO ISKUSTVO:
1989. - kao stipendist Plive iz Zagreba, započinje pripravnički staž u studenom iste godine.
1991.- radi kao šef knjigovodstva u Slanici d.d. Murter
1992.- 1996.- u istom poduzeću prelazi na radno mjesto direktorice financijsko računovodstvenog sektora
1992. - 1995. - član je Nadzornog odbora Jadranske banke d.d. u Šibeniku
1994. - 1995. - ima vlastiti obrt registriran za obavljanje računovodstvenih poslova
1996.- zaposlena u društvu Coronata d.o.o. kojem je osnovna djelatnost turizam. Kao suvlasnica društva i financijska direktorica aktivno sudjeluje u vođenju i poslovanju tvrtke, te upravlja servisom za računovodstvene poslove i porezno savjetovanje u okviru tvrtke
2017. do danas - vodi paušalni Obrt DORA za računovodstvene i knjigovodstvene poslove
INTERESI I AKTIVNOSTI:
«Odgajajući svoju djecu u sredini u kojoj živim osjetila sam potrebu da se društveno angažiram, te sam 2004. uz podršku dobrih ljudi, njihovog vremena i volje pokrenula udrugu ''Naš mali festival''. Udruga je organizirano okupljala djecu na programu glazbeno-scenskog izričaja i šest godina zaredom tijekom školska godine organizirala je glazbeno-scenske radionice, a u srpnju festival dječje pjesme i plesa. Sudjelovalo je od 70-100 djece godišnje, a gledalo bi nas po tisuću ljudi.
2009. osnovali smo dječju dramsku radionicu JATO i dali dvije predstave Duga (predstava je realizirana u okviru MATRA projekta ''Doprinos održivom razvoju obale i otoka Šibensko-kninske županije''s ciljem edukacije djece o očuvanju okoliša i zaštiti prirode, te jačanju njihove ekološke svijesti) i Božićna bajka.
2010. Udruga je proširila svoj rad se za održivi razvoj u kulturi, pa smo u krajem lipnja 2011. organizirali prvi festival komedije i satire Murtelije (1922. g. osnovana je prva dramska družina u Murteru). Murtalije su imale za cilj da Murteru vratiti bogatu prošlost dramskog stvaralaštva koja je u ovim turbulentnim vremenima nestala, da okupiti novu generaciju djece i mladih vezano uz dramsko stvaralaštvo, i da postane tradicija, nešto po čemu će Murteru biti prepoznat i u kulturnom i u turističkom smislu.
Pokretač sam i inicijator murterskog božićnog sajma na kojem uz dječji prigodni program prodajemo ukrase koje su sami napravili, a dobivene sredstva humanitarno poklanjamo (Udruzi Kamenčić, Domu za nezbrinutu djecu u Kaštel Lukšiću).
To su bili projekti koju su uz dobru volju pojedinca tražili i veći angažman lokalne samouprave koja je nažalost izostala , pa od 2012. nismo pokrenuli nijedan projekt.
Za sav moj društveni rad, nalazim inspiraciju u svojoj okolini. Moji sumještani, Murterini, beskrajno su duhoviti i talentirani ljudi i imaju bogatu kulturnu baštinu. Kad u Murteru nešto organizirate budite sigurne da vam publike neće nedostajati.
Kroz te moje dječje festivale i ja sam narasla, sazrela i zaključila da ako čovjek ima iskrenu želju da promjeni društvo na bolje, onda je ulazak u politiku jedan od načina da to učini. Ali i tu politiku ja nastojim prilagoditi sebi, dati joj ženski senzibilitet, požrtvovnost i odgovornost.»
O MENI:
Moj otac je svjetioničar i zanimanje moga oca odredilo je moje djetinjstvo i jedan dio mene kao osobe.
Te 1966. godine, kad sam ja rođena, utemeljena je Plava vrpca Vjesnika –priznanje hrabrim pomorcima koja je prvi put dodijeljena posadi vojnog broda za prevoženje po olujnom vremenu porodilje s Palagruže u Split. Ta porodilja bila je moja majka. Do 1969. g. živjela sam sa svojim roditeljima na svjetioniku Palagruži, od 1969. do 1972. na svjetioniku Blitvenci, i od 1972. do 1985. na svjetioniku Jadriji. Uvjeti u kojima se tada živjelo na svjetionicima bili su jako skromni bez frižidera, televizije i sl. tehničkih pomagala , a ja bez igračaka, industrijskih slatkiša, voća, mesa – samo riba i ono što da more.
Volim kazalište i film. Puno sam putovala prije pandemije. Ne mogu zamisliti tjedana bez treninga i nedjeljnu bez kave s mojim prijateljicama. Moje životno načelo je odgovornost. Bez odgovornosti teško možemo očekivati da će nam biti bolje. Volim ljude, volim život, volim dijalog, volim mlade-njihovo vrijeme dolazi. Smatram da je vrijeme koje nam je dano naš je najvrjedniji resurs.
